Aronija Crnoplodna (Aronia Melanocarpa) pripada porodici Rosaceae (ruža). To je grm prekrasnih bijelo-ružičastih cvijetova koji donose krajem ljeta crno-ljubičaste bobice, prave riznice aktivnih tvari. 

U Europu je stigla iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci koji su njene plodove upotrebljavali kao hranu i lijek. Kako plodovi aronije dugo vremena ostaju na grmu i ne kvare se, Indijanci su se njima hranili, plodove su sušili i mljeli, te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu, te lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba. Osim zrelih plodova, sjevernoamerički Indijanci su kao lijek upotrebljavali i listove i koru aronije. Ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, koji su koristili kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja iz rana. U Europi je aronija privukla pažnju zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših cvjetova grmolikih biljaka. Od 1940. godine, aronija se komercionalno uzgaja u Rusiji, a od 1950. raširila se po cijeloj Europi.  Godine 1972. crnoplodna aronija je primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Postaje poznatija nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986.g., kada ju preživjeli stanovnici počinju konzumirati radi ublažavanja tegoba uzrokovanih radijacijom.  

O biljci

Plodovi aronije su jabučasti, slični mušmuli, dok samo meso ima slatko do kiselkastu i trpku aromu koja podsjeća na borovnicu. Biljka ima malene zahtjeve u smislu uzgoja i podneblja, pa može uspjevati u različitim područjima. Mraz gotovo uopće ne može naškoditi stabljici i cvijetu aronije. Cvijet je otporan na niske proljetne temperature, a biljka podnosi temperature do - 30 Celzijevaca. Plodovi dozrijevaju tijekom kolovoza i to najčešće svi u isto vrijeme. Berba može biti ručna i strojna. Nakon berbe plodovi se moraju u što kraćem roku uskladištiti ili preraditi ili zamrznuti.

Sastav aronije

Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu biološki aktivnih spojeva poznatih pod imenom polifenolni spojevi. Najzastupljeniji su proantocijanini, antocijanini (prirodni izvor boje) te flavonoli. Ona također sadrži veliku količinu vitamina P, što je od velike važnosti za zdravu prehranu. Prava je riznica biološki aktivnih spojeva (preko 300). Izuzetan je antioksidans, a njen antioksidativni kapacitet je mnogostruko veći nego, primjerice, borovnice i ostalih bobičastih plodova poznatih kao rasadnik antioksidansa. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16 100 ORAC jedinica, dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3 000 do 5 000 ORAC jedinica. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, PP, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom. I udio ostalih vitamina vrlo je velik. 

Aronija i ljudsko zdravlje

Poznato je kako su plodove aronije, nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, koristili za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba, te čišćenje od radijacije i teških metala. 
Čisti krv, jača cirkulaciju i  imunitet, snižava kolesterol i krvni tlak, djeluje protuupalno.  Poboljšava krvnu sliku, pomaže kod anemije. Smanjuje glavobolje i migrene, stvara snažnu zaštitu od demencije i razvoja Alzheimerove bolesti zbog sadržaja antocijanina i vitamina P kojeg ima u sebi. Pomaže oporavku nakon srčanog i moždanog udara, poboljšava cirkulaciju miokarda, te sprječava začepljenje krvnih žila. Studije su pokazale da ima i antikancerogeno djelovanje jer u velikom postotku "ubija" maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Kao izuzetan antioksidans, aronija sprječava stvaranje slobodnih radikala i "napad" na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i spriječavajući razvoj kroničnih bolesti.
Aronija Trivanović - Verbanac